Često se uhvatim kako analiziram razgovore satima nakon što su završili.
Jesam li nešto rekao krivo?
Je li osoba krivo shvatila?
Jesam li trebao šutjeti?
Ponekad mi se čini da drugi ljudi jednostavno nastave dalje sa svojim danom,
a moj mozak ostane zaglavljen u jednoj rečenici.
Najgore je kad se navečer sjetim nečega što sam rekao prije nekoliko dana.
I onda opet sve vrtim u glavi.
Znam da je to pretjerano razmišljanje,
ali teško je jednostavno prestati.
Ako netko ovo čita i ima isti problem,
samo želim reći – nisi jedini.
- Anonimno
Tišina među nama 
Leave a comment